SIKAVICA ( Čičak )Narodni nazivi: badelj, bijeli stričak, bodena neža, divji artdčok, go¬spin trn, magareća salata, ostropec, ošebalj, ošljebad, sjekavica, šarena badeljka, šareni čkalj, trn svete Marije, zmijina trava.
Opis biljke: razgranjena, smeđa sjajna stabljika, bogato je obrasla listovima. Listovi su proviđeni žutim bodljikama i bjelkasto su maljasti. Nešto povijena velika cvjetna glavica ima purpurno-crvene cvjetove.
Ljekoviti dijelovi: sikavicu su u srednjem vijeku bilinari visoko cijenili a upravo je postala glasovita zaslugom narodnog liječnika Rademachera, koji ju je s mnogo uspjeha primijenio kao lijek kod kroničnih bolesti jetre i slezene, kod kašlja, kod krvavog izbacivanja sputuma, kod žutice i grčeva uzrokovanih.žučnim kamencima.
Ljekoviti sastav: u sjemenu su utvrđeni tanin, masno ulje, gorke tvari, amini, bjelančevina, nadalje tiranin, histamin i agmatin.
Ljekovito djelovanje: sjeme sikavice navodi se kao izvrstan prirodni lijek kod bolesti žuči i jetre, pogotovo kod oteklih jetri, upale jetre (hepatitis), kod bolesti slezene, žutice i grčeva uslijed žučnih kamenaca.
Upotrebljava se ili u obliku čaja, 1 puna čajna žlica droge za 1 šalicu a pije se 2-3 tokom dana nezaslađeno i u gutljajima ili se uzme 1 čajna kašičica fino stucanog sjemena 4-5 puta dnevno, nakon čega se zalije s nešto vode ili 15-25 kapi tinkture od sikavice, također 4-5 puta dnevno.
Nema komentara:
Objavi komentar